srijeda, 17. siječnja 2024.
Anđeo me vodi u Međugorje – Drugi put
Poruka Valentinu Papagni u Sydneyju, Australija 23. studenog 2023.
Ovu poruku primili smo 23. listopada 2023., a prije toga nije objavljena.
Ujutro, dok sam molila, došao mi je anđeo. On je osmehnuo i bio vrlo sretan. Rekao mi je: "Idi sa mnom. Pogađaj gdje idemo? Idemo u Međugorje!"
Iznenadjena i srećna, rekla sam: "Medjugorje opet?"
Naglo smo se našli kraj crkve sv. Jakova. Vidjela sam mnogo ljudi vani — neki su sjedili, neki šetali, a drugi stajali oko. Prvo sam mislila da su svi živući ljudi.
Zatim mi je anđeo rekao: "To su sve duše. Možeš im se podijeliti i pričati s njima."
Bilo je skupina žena, pa su došli bliže. Jedna žena rekla je: "Izvinjavam se mnogo. Došla sam u Međugorje nekoliko puta (u hodočašću), ali nikad nisam zamolila i zatražila od Gospe za što sam ovdje došlo. Bila sam previše ponosna i stidljiva da zapitam. Zato ostajem ovdje sada. Može li mi pomoći?"
Rekla sam: "To je bila savršena prilika, dok si bila u crkvi, mogla si zamoliti Gospodina za iscjeljenje. Gospodin ne mari da ga moliš. Ne bi trebala biti previše ponosna da zapitaš. Zato si došla na hodočašće."
Ona je rekla: "Ne, nije vjerovala i nisam povjerovala da se iscjeljenje može dogoditi ovdje, a zbog mojeg lošeg zdravlja umrla sam. Sada sam ovdje, ostajem ovdje, i žalim što ga nisu zamolila."
Opet sam joj rekla: "Trebalo si ga zamoliti dok si bila u crkvi."
Ona je rekla: "Nisam imala dovoljno hrabrosti, i bojala se da možda neće poslušati me."
"Oh da, on bi te poslušao," rekoh.
Stajala sam tamo pričajući s njom, a ne daleko lijevo od mene bila je crkva sv. Jakova. Rekla sam joj: "Pomoći ću ti i molit će se za tebe."
Zatim je došao čovjek koji izgleda kao da ima oko pedeset godina. On je također došao k meni, a rekao mi je da mu je dok je bio živ imao rak pluća. Također je došao u Međugorje na hodočašće.
On se žalio: "Bio sam tako bolestan da nisam mogao disati. Izišao sam iz Međugorja isti kao kad sam otišao tamo — isti — ništa se nije dogodilo."
Upitala sam ga: "Zatražio si iscjeljenje?"
"Ne baš. Mislio sam da će moje prisustvo tamo izliječiti me."
Naglo je anđeo donio malu posudu svete vode. Urnila sam ruku u vodu i lagano nešto od nje namazala na njegov prsa, a zatim mu okrenula leđa, mokrila ga njome.
Njegova duša još je nosila bolest krivnje za ono što nije učinio pravilno dok je bio živ. Nije bila mirna jer nije povjerovala da će joj Bog izliječiti.
Kada sam trljao svetu vodu po njegovom grudima i leđima, pogledao sam prema Nebu i rekao sljedeću molitvu:
Neka te Gospodin Isus izliječi od sve svoje krivnje i bolesti
A kroz svoju milost i ljubav, neka te dovede u svoj nebenski dom.
Mir duši
Nakon što sam rekao ovu molitvu, izgledao je mnogo sretnije. Rekao je: “Sada se tako dobro osjećam. Osjećam mir. Osjećam se kao da sam rođen po drugi put.”
Mislio sam, ‘Nikad nisam znao da imam ovu milost izliječiti.’
Gospodin Isus dao mi je milost da ga duševno izliječi. To ne znači da je bio izlječen od rakavice jer je već umro s njom. Izliječen je duševno od krivnje koju je patio.
Bilo je mnogo drugih duša sa sličnim pričama — šetajući ili stojeći oko Crkve. Dok su bile žive, dolazile su u Medjugorje s bolestima, ali nisu vjerovale da ih Bog može izliječiti. Nakon što su umrle, rekli su im da bi samo trebali zatražiti izlječenje dok su bili u Crkvi i mogli bi biti vraćeni na zdravlje. Naš Gospodin i Blagoslovljena Majka bi ih izlijekli.
Rekao sam dušama: “Možda ste čak pogledali prema nebu i zatražili od Isusa da vas izliječi — on će vas izliječiti. Voli što mu govorite.”
Zato ove duše nastavljaju dolaziti u Medjugorje, i čekaju tamo nekoga da ih oslobodi.
Nakon toga, u Crkvi sam ponudio sve ove svete duše našem Gospodinu na Svetu Misu.